Ovaj izvor se pojavljuje u kanjonu Une, ispod mosta preko kojeg vodi put od Bihaća do Krupe na Uni, na 5 km prije samog grada. Na istoj je razini kao i rijeka u koju se odmah ulijeva pri protočnoj snazi vode koja je naizgled nulta. Ostaci nekadašnjeg drvenog mosta čine granicu površine vode.
U julu 2000 godine, pred kraj putovanja, Claude kreće u istraživanje. Spušta se kroz otvor na -10 metara pri dnu prostranog ulaza i ulazi u spilju veličine 4x2 metra. Iznenadno prekida ronjenje na -15 metara zbog prelomljene peraje.
"11 augusta 2000 godine, u pratnji Olivier-a, uranjamo u jezero sa dijametralnom površinom od nekih 15 m, čije dno prekrivaju brojni neobični, ali za region svakodnevni predmeti poput bombi, granata, sanduka za municiju pa i pušaka.
Nakon uranjanja, Olivier, se malo sigurniji spušta ispred mene, i prateći dno spilje koja je prekrivena gromadama stijena, kreće dalje. Vidljivost je 5-7 metara. Zaustavljamo se na -50 metara. Povratak se odvija bez znatnih problema, uprkos platformi na kojoj smo se zadržali nekoliko naizgled beskrajnih minuta pored (ili je divlja gorušica ili je bot. oranj, trizalj)".
Sutradan, na dan povratka u Francusku, nakon što je noć prije, skoro izludio ekipu, Claude uspijeva da organizuje još jedno kratko istraživanje, koje će izvesti sam, na dubini od -60 metara.
"Voda nije prehladna (11°) i nećeš se moći spustiti sa dvije boce /18 litara" - kažu mi ....Stoga se spuštam sa dvije boce /10 litara 12 % mješavine helija, jednom od 18 litara 50 % nitroksa smiještenom na -10 metara, te jednom od 18 litara oksigena na - 6 metara, u tanjem ronilačkom odijelu poput "iskusnog ronioca "....
U dnu ponora, na -10 metara, velike stijene ukazuju male i uske moguće prolaze. Ali samo jedna pukotina veličine kvadratnog metra omogućava nastavak istraživanja. Medju pukotinama stijena se da primijetiti više puščanih cijevi usidrenih u gomile šljunka. Nekoliko vertikalnih rascijepa omogućava silaz na platformu koja se nalazi na -17 metara sa koje se može zauzeti bolja pozicija za nastavak ronjenja. Odjednom se prolaz proširuje, na nekih 2x3m visine te 5x8m širine. Dno je prekriveno ogromnim stijenama.
Boja plafona spilje kao i dna je uglavnom crnkasta(tamna) uzimajući u obzir znatno prisustvo limonita. Voda, premda prilično bistra, providnosti 6-10 metara, ne dopušta da se u potpunosti ukažu stijenke prolaza koji na momente doseže kako se čini i do 10 metara širine. Spust od stijene do stijene se završava na - 61 metar, dakle odmotanih dodatnih 30
metara konopca ili ukupno 140 metara. Pri povratku, na nekih -18 metara, uočavam prisustvo pećinske životinje. Priljubljena za jednu stijenu, izgleda poput prilično ravne babure ( zoo.) duge 2 cm a široke oko 8 milimetara. Osim bijelkaste vanjštine, oklop i noge su tu i tamo bodljikave što ovoj životinji daje važnu sposobnost prijanjanja uz stijene.
Glavna smjernica hodnika je na 280°. Temperatura vode je zapravo 9°! Tako da se 20 minuta uspinjanja uz platformu iz sigurnosnih razloga pretvorilo u 35 minuta, a dekompresija mog tankog ronilačkog odijela u pravo mučenje. Pri izlasku iz vode sam bio smrznut ali još uvijek u dobrom stanju.
Ostaje topografija koju treba nacrtati kao i organizovanje nastavka istraživanja, naravno sa mješavinom (za boce) i suhim ronilačkim odijelom

Michel Gilles i Claude Touloumdjian